Zbog degenerativnih promena međupršljenskog diskusa, koje su danas veoma česte, neophodno je detaljno se upoznati sa građom i osobinama ove fibrozne strukture.
Međupršljenski disk predstavlja poseban oblik zglobne fibrozne hrskavice koja se nalazi između tela susednih pršljenova u kičmenom stubu. Zapravno glavna uloga međupršljenskog diska jeste da spreči mehanička oštećenja koštanih i nervnih struktura kičmenog stuba, kao i da omogući blage i bezbolne pokrete pršljenova. Jednostavno rečeno, međupršljenski disk ima zadatak da uskladi odnos zglobnih površina donje strane tela jednog pršljena i gornje strane tela susednog kičmenog pršljena, koji zajedno ulaze u sastav jednog međupršljenskog zgloba. Često se ovi diskusi nazivaju i „jastučićima“, jer to dočarava njihovu zaštitnu ulogu kičme, njenih pršljenova, kičmene moždine, živaca i drugih struktura. Nalazeći se u „sendviču“ između dva pršljena, oni sprečavaju nepotrebno trenje između koštanih struktura i takođe upijaju sve vrste potresa, sabijanja i drugih pritisaka na kičmene pršljenove i meke strukture, do kojih spontano dolazi prilikom hodanja, trčanja, podizanja tereta ili izvođenja neke druge fizičke ativnosti.
Međupršljenski diskovi čine četvrtinu dužine kičmenog stuba, imaih ukupno 33 i nalaze se između tela pršljenova duž celog kičmenog stuba, izuzev prvog vratnog pršljena (atlas). Diskovi se međusobno razlikuju u obliku, veličini i debljini, u različitim regijama kičmenog stuba. Njihovo oblik i veličina ogovara veličinama površina tela kičmenih pršljenova, pa je tako međupršljenski kolut najdeblji u slabinskom delu kičme (15 – 20 mm), a idući naviše njegova debljina postepeno opada. Kada je u pitanju razlika u veličini, odnosno debljini diskusa, oni se ne razlikuju samo po različitoj regionima kičmenog stuba, već postoje i razlike u debljini u okviru jedne date regije. Tako se može primetiti da su diskusi većih razmera u prednjem delu nego u zadnjem, i to u vratnom i slabinskom regionu kičmenog stuba, dok su skoro jednake debljine u grudnom regionu.
Ovi diskusi se sastoje iz mekog jedra (nucleus pulposus), koje je okruženo snažnim fibroznim prstenom (anulus fibrosus). Fibrozni prsten je srastao sa tankim slojem hijaline hrskavice koja pokriva donju i gornju stranu pršljenskig tela. Ovaj snažni prsten ustvari čini jaka rastegljiva radijalna hrskavica, čija je struktura sastavljena od
lamela, koncentričnih listova kolagenih vlakana, povezana na krajevima za kičmene pršljenove. Ovi listovi su orijentisani pod različitim uglovima, u čijoj sredini se nalazi prehodno pomenuta meka struktura – nukleus pulposus, koju fibrozni prsten obuhvata sa svih strana. Zahvaljujući koso, spiralno i ukršteno postavljenim vlaknima fibroznog prstena, i to u više međusobno povezanih slojeva, konstantno se vrši pritisak, tj.zatezanje, koje sprečava prekomerne pokrete kičmenog stuba u svim ravnima. Meko jedro nalazi se normalno u stalnom naponu i vrši pritisak na svoju okolinu. Upravo zbog toga kičmeni stub, iako čvrst i otporan nosač težine tela, postaje istovremeno i elastičan i prilagodljiv pokretima koji se vrše u intervertebralnim zglobovima.
Meko jedro (nucleus pulposus) se ponaša kao elastična kugla na koju se pršljen oslanja i kreće u svim pravcima. Pravilo je da se pri pokretima kičmenog stuba jedro uvek kreće u pravcu istegnutog dela fibroznog prstena. Prilikom naglih pokreta kičmenog stuba, meko jedro može ponekad da probije fibrozni prsten ili da se zarije u pršljen, usled čega se javlja degenerativna promena diskusa – diskus hernija, o kojoj će biti detaljno pisano.